Poljoprivredna i stočarska proizvodnja se malo-pomalo napuštala ili se proizvodilo isključivo za vlastite potrebe, kao dodatak na glavna primanja. Razlozi su višestruki: škrta zemlja, nemogućnost navodnjavanja, sve veća parcelizacija nasljeđivanjem, te nestimuliranje od strane države. To je dovelo do toga da je stočni fond sveden na minimum a zemlja skoro napuštena pa se sve više koristi kao građevinsko zemljište.

Izbijanjem domovinskog rata većina tvornica u vlasništvu države su prestale sa radom. Nastupilo je tkz “prelazno razdoblje” koje traje već više od desetljeća, te se stanovništvo prehranjuje kako zna dok se politička a time i gospodarska situacija ne stabilizira. Otvaraju se razne privatne radnje, pa zatvaraju ako posao ne ide, pa opet otvaraju nove ... Ispituje se tržište. Za razliku od stočarske proizvodnje za vlastite potrebe, sada se pojedinci bave i proizvodnjom za tržište te tako imamo dvije farme ovaca. Imamo i male proizvodne pogone: proizvodnja bet. kocki-flastera te preradu i ugradbu stakla. Najviše, ipak, imamo malih ili srednjih poduzeća tipa trgovačko-uslužnih djelatnosti: auto kuća, mesnica, trgovina, automehan. radnja, restoran. Naravno, dio stanovništva radi i dalje u administrativnim službama te većim poduzećima u privatnom vlasništvu ali je i tu situacija toliko nestabilna koliko i političke (ne)prilike. Možda to potakne novi val iseljavanja a možda i doseljavanja. Tko zna? Odgovor će dati vrijeme.