Do drugog svjetskog rata stanovništvo se, uglavnom, prehranjivalo poljoprivrednim i stočarskim proizvodima sa obiteljskih gospodarstava te povremenim odlascima “u najam” u bogatije krajeve. Ipak, škrta zemlja nije mogla prehraniti rastuće stanovništvo, te je prvi val iseljeništva bio isključivo ekonomski, sa najčešćim odlascima u SAD i druge prekomorne zemlje.

U drugom svjetskom ratu pristupali su vojskama - kako bi koje novačenje naišlo. Nakon kapitulacije NDH, dio stanovništva, koji se našao u toj vojsci, iselio se, zbog straha od odmazde, u Južnu ili Sjevernu Ameriku.

Po završetku drugog svjetskog rata stanovništvo se zapošljavalo u novootvorenim tvornicama, uslužnim djelatnostima ili administrativnim službama u Posušju a dio se iseljavao - opet radi ekonomskih razloga, pretežno u Njemačku , Austriu ili gradove Hrvatske ili BiH, u kojima bi završili škole ili fakultete.Tako najveći broj iseljenih Ramljaka imamo u Zagrebu (82 duše), a nije ih mali broj ni u Splitu, Mostaru, Sarajevu, Zenici itd. Dio se, radi loše prometne povezanosti, selio u Posušje.

Naravno, ova priča bi se mogla ispričati za bilo koje selo ili mjesto u Posušju ili regiji, što je i logično, budući da dijelimo sudbinu cijele regije, kako prije, tako i danas.

Naime,novost je da se, nakon gotovo isključivog iseljavanja, neki vraćaju živjeti u selo radi bolje prometne povezanosti i svih drugih  elemenata koji pružaju bolje uvjete za život na selu .