RAMLJACI I NJIHOVO PODRIJETLO

           U knjigama koje dotaknuše sudbinu naroda Rame, Ramljana, Ramaca, Ramljaka sačuvano je u zapisima otaca Franjevačkoga samostana na Šćitu u Rami. Franjevci su u Rami kroz sedamstotina godina, od formiranja katoličke zajednice, nosioci svih društvenih, kulturnih i vjerskih kretanja od učvršćenja katoličke vjere i čuvanja hrvatske nacionalne svijesti. Narod je živio u miru ljubavi i slozi. Ramljaci se ponose svojim podrijetlom i prezimenom. Naseljeni su i smješteni u romantičnom kraju između Čvrsnice, Vrana, Ljubuše, Raduše, Ravana, Ravašnice i Vranice pitomih i divnih prostora mirne plodne i tihe ramske doline kroz koju protječe i natapa plodno tlo rijeka Rama koja se kod Jablanice ulijeva u Neretvu. Tekao je miran živor Ramljana, Ramaca, Ramljaka /tako ih i danas nazivaju/ u starodrevnoj hrvatskoj županiji Rami koja je sačuvala ponos svoga naroda vladalački ramski grb. Srž Rame je samostan i crkva na Šćitu koja je kroz svoj dugi vijek nekoliko puta pljačkana i paljena, a godine 1687. od turske sile potpuno uništena. Da sačuva vjeru i naciju pred turskom najezdom većina ramskog naroda je sa svojim fratrima prebjegla iz Rame u Dalmaciju i nastanili se uz cetinjsko polje sinjskog kraja po kojem, kao i kroz Ramu, protječe rijeka Cetina. Ostatak stanovništva je ostao u Rami, a neki su se nakon dvadesetak godina vratili u svoje postojbine i pored ostalog obnovili samostan i crkvu.

            Posuški Ramljaci su iz Rame i jedno su od koljena prvog doseljenika u Posušje čije je ime VID /VITUS/ Ramljak, spomenut u prvom popisu pučanstva iz godine 1742, doseljen iz ramskog sela Ripca. Dakle, Ramljaci u općini Posušje prebjezi pred Turcima za stalno nastanjeni u selu Čitluku. S franjevcima je iz Rame krenulo oko 5.000. duša, Grbavaca, Ramljaka, Vuletića, Lovrića, Grabovaca, Žanka, Matića, Budimira, _đipala, Batarela.

            Ramljani su kroz dvadeset godina života u sinjskoj krajini odgojili od donošene djece u majčinu krilu spremne i stasale momke za najveće bojeve. Spomenut ćemo stih fra Andrije Kačića Miošića “… Bi u oči Gospojine slavne, biže Turci iz Cetine ravne…” u kojoj je opjevan kraj mnogobrojnr turske vojske koji se zbio 14. kolovoza godine1715. Uspomene na taj događaj obnavlja se u SINJSKOJ ALCI svake godine prije Velike Gospe. Napominjemo da su nakon pobjede nad Turcima prvu alku na brzim konjima igrali Ramljani – Ramci – Ramljaci, a kasnije njihovi potomci.

              Posuški Ramljaci danas većinom žive i množe se u zaseoku Ramljaci iz kojeg su se zaseoka raselili po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Iz izvještaja apostolskog vikara fra Pavla Dragičevića koji je upravljao bosanskom vikarijom o prvom popisu stanovništva po župama obavljenog godine 1742. Zabilježen je Vid Ramljak s osam odraslih članova i devetero djece. Iz istog popisa je vidljivo da je u selu Čitluku te godine bilo 48 odraslih i 40 djece.

              Ovaj rukovat podataka o Ramljacima istražio je Ivan Ramljak – Galušić služeći se knjigama i ostalim dostupnim materijalima: Fra Jeronima Filipovića, fra Andrije Kačića Miošića, Ćire Truhelke, fra Jerka Filipovića, Ivana Aralice.